
Napuštanje korporativnog posla: Godina u kojoj sam izabrala sebe
Preko noći sam odlučila da napustim posao u sistemu.
Ostati bi značilo da izdajem i sebe i ono što dugujem ljudima oko sebe.
Otišla sam. Bez plana.
Provela sam mnogo godina u korporativnom okruženju. I bilo mi je mnogo lepo.
Rad u velikim sistemima mi je doneo veliko iskustvo i finansijku stabilnost.
Ipak, jednog dana — više nisam mogla da ostanem tamo.
A gde ću? Na to pitanje nisam imala odgovor.
Gledala sam oko sebe i imala utisak da bi 80% ljudi napustilo posao u sistemu
odmah — kada bi imali jasno rešenje za to od čega će sutra živeti.
Nisam želela da budem deo tih 80%.
Paralelno, znala sam da ne mogu napraviti kvalitetnu promenu dok ne uđem u,
takozvani, režim preživljavanja.
Tada sam pitala jednu interesantnu i uspešnu ženu, koja je i sama prošla put iz
korporacije u privatni biznis, šta je njen glavni utisak iz tog procesa.
Odgovorila mi je:
“Ti si to što jesi. Ne čini tebe titula u nekoj kompaniji — ti činiš nju. Ako si uspela
ovde, uspećeš bilo gde.”
Da vam budem potpuno otvorena — o tome ću vas još obavestiti.
Još uvek sam u prelaznoj fazi.
Ono što mogu odmah da kažem: ne osećam se više toliko „važnom“, ali se osećam
živom!
I, znam da ću uspeti ali znam i da će to imati svoju cenu. Već je osećam.
Zbog toga, deliću svoje iskustvo ovde, jer će mi pomoći u procesu, a takodje jer
mislim da je važno da se što više ljudi oslobodi straha, i da ne provodi život tamo
gde im nije lepo.
Svet je veliki i lep, mnogo veći nego što se vidi kroz uzak prozor navika koje
izgradimo godinama.
Avgust, 2025.







